Kako blog posvećen strahu od zubara može da pomogne drugima da pobede strah?

Moja priča kao inspiracija za neustrašiv osmeh

Strah od zubara nije samo strah od bola.
To je često strah od gubitka kontrole, poniženja, neprijatnih uspomena i neizvesnosti.
I upravo zato je tako tvrdokoran.

Kao stomatolog koji više od 20 godina radi isključivo sa pacijentima koji se boje zubara, imao sam priliku da uđem duboko u korene ovog straha. Do sada sam pomogao više od 2000 pacijenata da prebrode dentofobiju. I veruj mi – svaka pobeda nad strahom počinje – rečima.

Zato sam pokrenuo blog.

Ne kao promociju struke. Već kao putanju za one koji se osećaju usamljeno, uplašeno jer ne mogu da sednu u zubarsku stolicu bez stresa.

U ovom tekstu želim da ti pokažem zašto blog može biti lekovit,

i kako moja priča može postati izvor nade za hiljade drugih.


📖 Strah se ne leči samo lekovima – već i rečima

Prema knjizi The Fearful Dental Patient (Weiner, 2010), jedan od ključnih razloga zašto strah opstaje jeste osamljeno iskustvo: osoba misli da je jedina koja se boji.
A onda naiđe na tekst. Na priču. Na tuđe reči koje kažu:
👉 “I ja sam se bojao.”
👉 “I meni je bilo sramota.”
👉 “I ja sam godinama izbegavao.”

I tada se nešto dešava: osoba se više ne oseća sama.
I to je prva isceljujuća iskra.

📌 Blog može da bude mesto gde strah dobija ime, oblik – i izlaz.


✍️ Moja priča: Zašto sam počeo da pišem?

Pre više godina, imao sam pacijentkinju koja je došla posle 12 godina izbegavanja zubara. Tresla se, plakala i rekla: “Znam da nisam normalna. Imam 37 godina i ne smem kod zubara.”

Znaš šta je rekla kada je prvi put sela u stolicu i izdržala pregled?

🗣 “Da sam ranije pročitala da ovo što osećam ima ime i da nisam sama, možda bih ranije potražila pomoć.”

Tada sam shvatio: treba više reči u ovom svetu. Više razumevanja. Više istina.

Zato sam krenuo da pišem.
Svaki tekst bio je most između straha i nade.
I ljudi su počeli da se javljaju. Da pišu svoje priče. Da se vraćaju zubaru.


💡 Kako blog konkretno pomaže ljudima koji se boje zubara?

Evo nekoliko ključnih načina:


1. ✅ Normalizuje strah – “Nisam jedini”

Ljudi koji se boje zubara često veruju da su “čudni”, “preosetljivi” ili “nezreli”.
A onda na blogu pročitaju:

“Imam 45 godina. I još uvek mi zadrhti ruka pred ordinacijom.”

“Kao dete sam imao traumatično iskustvo. Od tada nisam kročio kod zubara.”

“Samo mi je neko trebao da kaže da ne moram sve danas. Da mogu da uđem, sedim, izađem – i da je i to dovoljno.”

📌 Osećaj da nisi sam – već je polovinu straha razbio.


2. ✅ Objašnjava mehanizme straha na jednostavan način

Blog je prilika da kompleksnu psihologiju objasnimo jezikom srednjoškolca.
Na primer:

🧠 “Tvoj mozak pamti bol i paniku kao da su opasnost. To nije slabost – to je tvoja biologija. Ali možeš naučiti da je reprogramiraš.”

📌 Kada znaš kako strah funkcioniše, više nisi njegov rob – već učitelj.


3. ✅ Daje konkretne alate i tehnike

Svaki blog post može sadržati:

  • jednostavne vežbe disanja
  • postupak pripreme pred pregled
  • afirmacije za samopodršku
  • korisna pitanja za razgovor sa stomatologom

Na primer:
🧘‍♀️ “Diši 4-7-8 pre nego što uđeš u ordinaciju.”
🗣 “Reci zubaru: ‘Ja imam strah, trebaće mi pauze.’”

📌 Ljudi vole kada znaju ne samo zašto, već i šta tačno da urade.


4. ✅ Podseća da je moguće – i da drugi to već rade

Blog je kao putokaz:
📌 “Nisam još stigao do kraja. Ali sada idem.”
Kada neko pročita tuđe napredovanje, budi mu se vera u sopstvenu promenu na bolje.

Jedna poruka kao:

“Danas sam otišao kod zubara. Samo sam sedeo 5 minuta. Ali to je prvi put posle 10 godina. I ne stidim se više.”
…može pokrenuti lavinu promene kod čitaoca.


🧭 A kako da ti pišeš? (Ako želiš da pokreneš sopstveni blog)

  • Piši iskreno – ne moraš da budeš stručnjak. Budi čovek.
  • Opisuj svoj strah, ali i male pobede.
  • Ne moraš da savetuješ. Samo podeli.
  • Koristi jednostavne rečenice – jer tvoji čitaoci ne traže knjigu, već ljudsko razumevanje.

📌 Tvoje iskustvo, koliko god ti se činilo lično i „malo“, nekome je svetionik.


💬 Poruka za kraj: Blog ne leči zube – ali leči usamljenost.

Strah se ne pobeđuje jednim potezom.
Pobeđuje se korak po korak, uz reči koje te nose.

Zato:

  • Ako pišeš – piši da budeš svetlo nekome.
  • Ako čitaš – čitaj da znaš da nisi sam.
  • Ako ćutiš – vreme je da podeliš. Tvoj glas ne mora da bude glasan. Samo iskren.

📌 Blog posvećen strahu od zubara nije samo stranica na internetu. To je mesto susreta između straha i hrabrosti.

Tvoj neustrašiv osmeh ne počinje kad nestane strah.
Počinje kada odlučiš da se pojaviš u novoj ulozi – i podeliš je sa nama.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Autor teksta je:

dr Dušan Ostojić, stomatolog,

specijalista oralne hirurgije

Kontakt:

https://www.facebook.com/stomatolog018

https://www.instagram.com/drostojic018