Strah od gubitka kontrole kod pacijenata koji se boje odlaska kod zubara


Kada strah nije od bola, već od nemoći

Za mnoge pacijente koji se boje zubara, primarni uzrok anksioznosti nije ni bušilica, ni igla, ni potencijalni bol – već jedan mnogo dublji strah: strah od gubitka kontrole.

To je osećaj da si zarobljen, da ne znaš šta će ti se desiti, da ne možeš da pobegneš, da ti telo nije „pod tvojom komandom“. U zubarskoj stolici, taj osećaj se dodatno pojačava jer si često u ležećem položaju, s otvorenim ustima, dok neko drugi upravlja tvojim telom, bez mogućnosti da govoriš ili jasno izraziš svoje granice.

Ovo poglavlje je posvećeno pacijentima kod kojih je gubitak kontrole glavni generator straha. Uz pomoć najnovijih saznanja iz psihologije, kliničkog iskustva i smernica iz knjige The Fearful Dental Patient Arthura Weinera, objasnićemo kako ovaj strah nastaje, kako se prepoznaje i kako se efikasno leči.


1. Šta je strah od gubitka kontrole?

Strah od gubitka kontrole u stomatološkom kontekstu nije isto što i klasična fobija od bola ili igle. On se manifestuje kroz psihološku uznemirenost, osećaj nemoći, potrebu za stalnim nadzorom nad situacijom i telom, i jaku nelagodnost kada se ta kontrola naruši.

Tipični simptomi:

  • Panika pri pomisli da ne mogu ustati usred intervencije.
  • Izbegavanje procedura koje traju duže ili zahtevaju anesteziju.
  • Pitanja poput: „Šta ako ne mogu da dišem?“ ili „Šta ako se ugušim?“
  • Preterana potreba za informacijama: „Koliko će trajati?“, „Šta ćete mi raditi?“, „Mogu li da napravim pauzu?“
  • Pojačani otpor prema sedaciji ili uspavljivanju.

Ovaj strah je suptilan, često neizgovoren, ali može biti izrazito destabilizujući. Pacijent možda neće reći: „Bojim se da izgubim kontrolu“, već će to maskirati kao strah od anestezije, gušenja, dužine tretmana, pa čak i same čekaonice.


2. Kako nastaje strah od gubitka kontrole?

1. Traumatska iskustva u prošlosti

Pacijenti koji su u detinjstvu ili mladosti doživeli iskustva gde su bili nemoćni, kao što su:

  • agresivni lekarski pregledi bez objašnjenja,
  • intervencije gde im nije data šansa da govore,
  • zlostavljanje ili nasilje (emocionalno, fizičko, seksualno),
    često razvijaju preosetljivost na sve situacije gde se osećaju „bez moći“.

2. Perfekcionizam i potreba za kontrolom

Osobe koje imaju izraženu potrebu za kontrolisanjem svakog aspekta svog života – rasporeda, prostora, osećanja – mogu doživljavati zubarsku intervenciju kao invaziju u svoj sistem reda i sigurnosti. To je posebno izraženo kod ljudi sa anksioznim poremećajima.

3. Panični poremećaj

Kod ljudi koji su doživeli napade panike, strah od gubitka kontrole je često srž problema. U stomatološkom okruženju mogu doživeti anticipatornu anksioznost: „Šta ako mi se desi napad u stolici i ne mogu da pobegnem?“


3. Psihoanalitička osnova straha od gubitka kontrole

Iz psihoanalitičke perspektive, strah od gubitka kontrole može biti projekcija unutrašnjih konflikata koje osoba ne može da izrazi ili obradi.

Prema Freudu, osećaj da nemamo kontrolu često je povezan sa ranim detinjstvom, kada je dete bilo u potpunosti zavisno od roditelja. Ako tada nisu postojali doslednost, sigurnost i emocionalna regulacija – može se formirati nesvesna predstava sveta kao haotičnog i opasnog mesta, gde je gubitak kontrole jednako opasnosti.

Kod pojedinih pacijenata, zubarska stolica podsvesno evocira te rane slike: ležanje, otvorena usta, nejasna komunikacija, fizička pasivnost – i strah koji iz toga proizilazi nije racionalan, već duboko emotivan.


4. Kako se leči strah od gubitka kontrole?

Za razliku od nekih drugih dentalnih fobija, ovaj strah se ne može tretirati samo fizičkim merama (npr. boljom anestezijom), jer je njegova suština emocionalna i kognitivna. Lečenje zahteva pažljiv pristup, sa puno razumevanja, dogovora i postepenih koraka.

1. Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT):

KBT pristupa ovom strahu kroz:

  • identifikaciju automatskih misli („Izgubiću kontrolu“, „Neću moći da ustanem“, „Biće mi loše“),
  • zamenu tih misli realnijim („Imam pravo da tražim pauzu“, „Mogu da komuniciram sa zubarom“),
  • postepenu izloženost situacijama gde se osećaj kontrole gubi – ali uz podršku i sigurnost,
  • učenje tehnika samoregulacije: disanje, mindfulness, telesna svest.

2. Dobar dogovor sa stomatologom:

  • Pravo na „signal prekida“ (npr. podizanje ruke),
  • Jasno objašnjenje svake faze intervencije,
  • Pauze po potrebi,
  • Sedenje uspravno ili poluuspravno ako pacijentu više odgovara,
  • Osećaj kontrole nad tempom i trajanjem.

3. Desenzitizacija i vežbanje u sigurnom okruženju:

Pacijenti mogu dolaziti kod stomatologa samo da bi sedeli u stolici bez intervencije – s vremenom se osećaj kontrole povećava.

4. Terapija „unutrašnjeg dijaloga“:

U terapiji se koristi tzv. reparenting tehnika – pacijent razvija unutrašnjeg “sigurnog odraslog” koji govori umirujuće poruke:
„Smeš da tražiš pauzu.“
„Nećeš izgubiti kontrolu.“
„Ovo nije opasno.“
„Ti upravljaš ovim procesom.“


5. Uloga stomatologa kao saveznika

Odnos pacijenta i stomatologa je ključan. Stomatolog nije samo čovek koji popravlja zube – već neko ko obnavlja poverenje, sigurnost i osećaj kontrole kod pacijenta.

Karakteristike stomatologa koje pomažu:

  • smiren ton,
  • predvidljivost,
  • empatično slušanje bez osuđivanja,
  • strpljenje,
  • jasna pravila saradnje.

6. Kako pacijent može pomoći sebi?

  • Zapiši sve svoje strahove i pretvori ih u pitanja koja ćeš postaviti stomatologu.
  • Vežbaj „mikro-doživljaje kontrole“ – npr. sedenje u stolici kod kuće i zamišljanje da upravljaš situacijom.
  • Rad na telu – kroz vežbe, jogu, relaksaciju, pacijent uči da upravlja fizičkom napetošću.
  • Vizualizuj uspešnu posetu: bez panike, sa podrškom, uz osećaj kontrole.

Kontrola ne znači moć – već sigurnost

Strah od gubitka kontrole nije slabost – to je normalna reakcija osobe koja je u prošlosti naučila da je svet nepredvidiv. Ali baš kao što se u prošlosti kontrola izgubila, sada se može povratiti, izgraditi i učvrstiti – uz prave saveznike, terapeute i stomatologe koji znaju kako da pruže sigurnost.

U zubarskoj stolici, ne moraš izgubiti sebe. Možeš zadržati svoje dostojanstvo, svoju moć i svoj glas – i to je najveća pobeda nad strahom.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Autor teksta je:

dr Dušan Ostojić, stomatolog,

specijalista oralne hirurgije

Kontakt:

https://www.facebook.com/stomatolog018

https://www.instagram.com/drostojic018